Da li smo normalizovali nasilje među mladima i u društvu?

Šta činimo kada primetimo nasilje u našem okruženju? Da li je došlo do potpune pasivizacije ili konačnog preuzimanja odgovornosti i pokretanja inicijative za rešavanje ovog društvenog problema?

Prema Alternativnom izveštaju o položaju i potrebama mladih za 2023. godinu, čak 42% mladih osoba u Srbiji smatra da nasilje može biti opravdano. Sa druge strane, 49% mladih je bilo izloženo fizičkom, 47% digitalnom nasilju, dok je čak 71% njih bilo izloženo verbalnom nasilju.

Nasilje u društvu, a posebno među mladima, predstavljao je ozbiljan i učestao problem u Srbiji i pre majskih događaja 2023. godine, a predstavlja i dalje. Ono ima duboke korene i manifestuje se kroz različite vidove, od kojih je fizičko nasilje najvidljivije, dok verbalno, digitalno, seksualno i ostali vidovi nisu ništa manje zastupljeni i važni.

Tri najviše ocenjena uzroka nasilja od strane mladih su (Alternativni izveštaj o položaju i potrebama mladih, 2023):

  • Porodični odnosi,
  • Odsustvo i pad društvenih vrednosti u državi,
  • Loša kaznena politika.

Nekada je teško uvideti granicu između nasilja i zabave, posebno kada je reč o verbalnom nasilju. Verbalno nasilje je najčešće i gotovo uvek prati ostale oblike nasilja. Digitalno doba omogućilo je dalju reprodukciju nasilja iz realnog prostora i vremena.
(Alternativni izveštaj o položaju i potrebama mladih)

Imajući u vidu odgovore mladih, jasno je da je nasilje problem koji se tiče svih članova i članica našeg društva i da, sa tim u vezi, svi moramo biti deo rešenja ovog problema. Niko nije zaštićen i svi snosimo svoj deo odgovornosti. 

Meni se sviđa ideja da se mladi uključe u ovu priču bez obzira na to kakvog su statusa, jer su svi u nekoj vrsti rizika. Tačno je, po mom mišljenju, da su neki samo u malo većem riziku, a neki u malo manjem. Neki su marginalizovani pa im je još teže, ali ne mislim ni da je lako onima koji nam izgledaju kao da im je idealno, daleko smo od toga. (Biljana Lajović, psihološkinja)

Kao organizacija koja se bavi prevencijom nasilja i svih vrsta ekstremizma među decom i mladima, iz Centra E8 apelujemo da problem nasilja moramo shvatiti kao prioritet i temu koja nadilazi i briše sve političke, vrednosne i druge razlike u našem društvu. Suzbijanje nasilja među mladima zahteva sveobuhvatan pristup koji uključuje obrazovne institucije, porodice, organizacije civilnog društva i državne institucije. U skladu sa tim, posebno važan zadatak za organizacije, poput naše, jeste da kreiramo sigurne prostore za mlade u kome će oni moći da neguju vrednosti lične slobode, inkluzije, nediskriminacije i rodne ravnopravnosti.

Prevencija nasilja počinje u školama, gde je neophodno razvijati programe edukacije o rešavanju konflikata, jačanju empatije među učenicima_cama, nenasilnoj komunikaciji, ravnopravnosti… Upravo to je prepoznato i u okviru našeg Programa za rodnu ravnopravnost, stoga već više od 10 godina direktno radimo sa učenicima i učenicama srednjih škola na ovim temama, kao i sa mladima u riziku. U svom radu primenjujemo Program Y, Program Y+, Program M i Program Ž i njihove priručnike, a dodatno se trudimo i da ih konstantno unapređujemo u skladu sa savremenim trendovima i potrebama mladih. Dodatno, sprovodimo obuke i za nastavnike_ce, omladinske radnike_ce, predstavnike_ce institucija jer smo svesni da samo zajedničkim delovanjem možemo ostvariti rezultat. 

Naši programi su usmereni na izgradnju veština koje su potrebne mladićima i devojkama za razvijanje zdravih odnosa zasnovanih na rodnoj ravnopravnosti, za shvatanje svog fizičkog, seksualnog i emocionalnog razvoja i za prevenciju svih oblika nasilja. To je u skladu i sa našom teorijom promene, a to je da ćemo osnaživanjem mladih razviti kritičnu masu koja će, koristeći stečeno znanje i veštine, donositi odluke koje doprinose zdravlju, nenasilnom rešavanju problema i time stvarati društvo jednakih i ravnopravnih. 

Više informacija o našim programima možete pronaći ovde.

Verujemo da ukoliko mladima damo adekvatne alate za prepoznavanje i reagovanje na nasilje, možemo značajno uticati na rešavanje ovog problema. Ipak, svesni smo i da je za suštinske promene potrebno vreme i politička volja da se mladima posveti pažnja koju zaslužuju i na način koji odgovara njihovim potrebama.