Autorka: Katie O’Connor
Prevod: Jana Šarić
Koncept tradicionalnog maskuliniteta može da spreči ili oteža nekim muškarcima da potraže pomoć u slučaju psihičkih tegoba, što rezultira nelečenom depresijom i suicidalnošću.
Prošle su decenije, ali se doktor Ran Bejli jasno seća šta je njegov ragbi trener u osmom razredu rekao jednom od njegovih saigrača nakon što mu je ruka bila zaglavljena između dve kacige tokom igre – “Zatrpaj je u blato”.
“To dosta govori o ideji da su muškarci i dečaci snažniji i veći, da treba da istrpe bol”, rekao je Bejli, inače poverenik za manjine Američke asocijacije psihologa (APA), zamenik dekana kliničke edukacije Univerziteta Čarls R. Dru i glavni medicinski koordinator kompanije Kedrem Health Systems Inc u Los Anđelesu.
“Mislim da ovakva iskustva ostaju u pamćenju čitav život. Ideja da muškarci moraju da budu hipermaskulinizirani nam šteti, jer na kraju ne uradimo stvari koje treba da radimo, sa kliničke tačke gledišta, kako bismo dobili negu koja nam je neophodna.”
Prema podacima Američke fondacije za prevenciju suicida za 2018. godinu, muškarci počine samoubistvo 3.56 puta češće nego žene. Sa druge strane, ženama se postavlja dijagnoza depresije češće nego muškarcima. Do disproporcije u brojkama dolazi jer se simptomi depresije često previde kod muškaraca.
“Muškarci imaju jednake šanse da obole od depresije kao i žene, ali mi nemamo kapaciteta da je dijagnostifikujemo i prepoznamo.”
Preispitivanje maskuliniteta i samoubistva
Danijel Kolman, doktor nauka i profesor katedre za socijalni rad Univerziteta Fordham, zajedno je sa kolegama ispitivao vezu između tradicionalnog maskuliniteta i rizika od smrti samoubistvom, koristeći se podacima iz Add Health studije na reprezentativnom uzorku pojedinki i pojedinaca na prelazu između adolescencije i odraslog doba. Svoje nalaze objavili su u JAMA Psychiatry naučnom časopisu u aprilu 2020. godine.
Add Health studija otpočela je 1995. sa početnim uzorkom od 20 745 adolescenata a 2014. godine rezultati su upoređeni sa nacionalnom stopom smrtnosti. Kako studija ne podrazumeva specifično merenje maskuliniteta, Koleman i kolege su pratili 16 pitanja i odgovora o stavovima i ponašanjima za koje se smatra da prave razliku između urodnjenog ponašanja muškaraca i žena (poput (ne)izbegavanja plakanja, izbegavanja/ispoljavanja emocija, učestvovanja u tučama ili u rizičnom ponašanju) i generisali individualne tendencije identifikovanja kao muškarac ili žena prema tradicionalnim rodnim ulogama. Učesnici koji su imali skor veći od 73% na skali probabilnog maskuliniteta su klasifikovani kao perfromeri obrazaca tradicionalnog maskuliniteta.
Zabeleženo je 22 smrti čiji je uzrok smrti samoubistvo među učesnicima, od kojih je 21 bio muškarac. Muškarci sa izraženim obrascima tradicionalnog maskuliniteta su u 2.4 puta većem riziku od suicida i 1.4 puta je manje verovatno da će prijaviti suicidalna razmišljanja u odnosu na muškarce koji nemaju toliko izražene obrasce tradicionalnog maskuliniteta.
Koleman je primetio da se nalazi moraju replicirati, pa sada zajedno sa saradnicima radi na tome. Međutim, studija potvrđuje ono u šta medicinski radnici i radnice trenutno sumnjaju – muškarci koji ispoljavaju snažne odlike tradicionalnog maskuliniteta su u većem riziku da život okončaju samoubistvom.
“Uverenja koja gajimo o sebi i drugim ljudima, zajedno sa emocijama i očekivanjima koje tradicionalni maskulinitet implicira, postaju ozbiljan restriktivni psihološki faktor”, naglašava Kolman. “Kada su pod stresom, tradicionalno maskulini muškarci nemaju fleksibilne ili snažne mehanizme suočavanja sa njim”. Samoubistvo postaje opcija unutar koje mogu da očuvaju njihovu predstavu o sebi kao mačo – muškarcima, dok istovremeno beže od stresora kojima su izloženi.
Merenje štetnog maskuliniteta
Druga studija objavljena avgusta 2019. u časopisu Preventative medicine pokazala je da postoji veza između štetnih pogleda na maskulinitet i stope ispoljavanja nasilja, oboljevanja od depresije i suicidalnih tendencija. Studija meri stepen u kojoj je štetni (toksični) maskulinitet povezan sa slabim zdravstvenim izgledima i upotrebom nasilja, rekla je doktorka Elizabet Miler, autorka studije i dikrektorka departmana za adolescentsku medicinu dečije bolnice u Pitsburgu. Miler i njene kolege su sprovele sekundarnu analizu podataka prikupljenih tokom 2016. godine anketom sprovedenom na uzorku od 3673 muškarca, uzrasta od 18 do 30 godina, iz SAD-a, Velike Britanije i Meksika. Anketu je sprovela globalna agencija za prikupljanje podataka, Kantar TNS, a cilj ankete bio je da odredi prevalencu odlika toksičnog maskuliniteta među mladim muškarcima. Online anketa koju su ispitanici popunjavali trajala je 20 minuta i uključivala je Man Box skalu, koja je razvijena pre nekoliko decenija tokom istraživanja procene ličnih uverenja muškaraca o maskulinitetu. Upitnik je takođe uključivao i pitanja iz upitnika za pacijente, kako bi se dobili podaci o depresiji, razmišljanjima o samoubistvu i nasilje počinjeno ili pretrpljeno tokom prethodnog meseca.
Man Box skala je od ispitanika zahtevala da izraze stepen slaganja (skalom od 1 do 4) sa izjavama poput “prema mom mišljenju, muškarac koji previše priča o svojim brigama, strahovima, osećanjima i problemima ne zaslužuje poštovanje” ili “prema mom mišljenju, muškarci treba da koriste nasilje kako bi dobili sve što im je potrebno”. Istraživači su uključili 17 izjava sa Man Box skale u ovaj upitnik i došli do saznanja da muškarci koji su imali visok skor na Man Box skali imaju značajno veće izglede za činjenje verbarnog, online, fizičkog i seksualnog nasilja. Muškarci sa većim skorom na Man Box skali takođe su bili u većem riziku da obole od depresije i imaju dvaput veće izglede da iskuse suicidalne misli.
Lečenje hipermaskuliniziranih muškaraca
Bejli se detaljno bavio i lečenjem i dijagnostikom depresije kod muškaraca afroameričkog porekla. Proučavajući temu, proveo je dosta vremena u Misisipiju. “To je srce Juga, gde su muškarci – muškarci, i teško mi je kao psihijatru da objasnim pacijentima da razumeju i povežu se sa svojim sopstvenim unutrašnjim ranjivostima ili faktorima rizika za razvoj kliničke depresije.”, istakao je.
“Muškarci su, takođe ljudi, i ljudi imaju običaj da se smeju kada im to kažete, ali to je istina”, nastavio je. “Često se dešava da, zbog hipermaskuliniteta, neki muškarci, naravno ne svi, radije prihvataju somatske medicinske dijagnoze poput visokog krvnog pritiska ili astme, ali teže mentalne bolesti ili poremećaje. Nakon što se uspostavi dijagnoza, ističe Bejli, muškarci ređe nastavljaju sa lečenjem i češće se okreću zloupotrebi supstanci. Često nelečena klinička depresija uzrokuje izolaciju i saživljavanje sa psihološkim problemima, dok se drugi odlučuju da ispolje svoju depresiju eksterno, vršeći naslilje prema drugima.
“Osoba koju ćete najverovatnije povrediti tokom nasilne epizode je osoba sa kojom ste najbliži ili koja se nalazi u kući sa vama. Hipermaskulinitet implicira: nešto u meni mora da bude jače od tebe, šta god da je takmičenje, moram da pobedim”.
Dok je radio u Hjustonu čitavu deceniju, mnogi Bejlijevi pacijenti bili su muškarci kojima je bilo prijatnije da se sastaju u nekliničkom okruženju, poput kafića, nego u kancelariji. Uvideo je da su njegovi pacijenti imali potrebu da umanje ozbiljnost svog stanja, i naglase da nemaju nikakve psihičke tegobe. Lečenje dalje komplikuje prenaglašeni maskulinitet jer sprečava mnoge muškarce da dobiju svoje lekove. “Uzimanje lekova značilo bi interno priznanje da problem postoji i da ga ne mogu rešiti samostalno”.
Neke odlike maskuliniteta koje sprečavaju muškarce da otvoreno govore o svojim psihičkim problemima počinju dosta rano. “Indirektno ste učeni da budete čvršći, jači, veći muževniji, i da ne pokazujete ranjivosti. Moramo da naučimo dečake da je sasvim u redu da nekada potraže pomoć”.
Add Health anketa podržana je od strane Eunice Kennedy Shiver nacionalnog instituta za dečije zdravlje i ljudski razvoj. Studija Kolmana i njegovih kolega nije dobila nikakvo spoljašnje finansiranje. Studija Elizabet Miler podržana je od strane Nacionalnog centra za napredne prevodliačke nauke i Nacionalnog instituta za prevenciju alkoholizma. Originalna Man Box studija bila je finansirana od strane Aksa Unilevera.