U današnjoj epizodi podcasta Mladost, ostale smo kod kuće, u svom sigurnom prostoru i ugostile Marka Panajotovića, novog direktora Reflektor teatra. Osim što u novoj sezoni pomaže nezavisnom pozorištu da “svetli u mraku”, Marko je i trener forum teatra, pozorišni i filmski glumac, ali i veliki humanista, koji svoju ljubav prema čovečanstvu ispoljava i kroz svoju glumu i svoje buduće zanimanje, s obzirom da ga svega nekoliko ispita dele od lekarskog zvanja. U malo izmenjenom konceptu šesnaeste epizode, naš heroj mladosti priča o nagradama, počecima i obrazovanju.
Marko je neko ko je odrastao uz Reflektor teatar, dok je, sa druge strane, i Reflektor teatar rastao sa njim. Biti na čelu nezavisnog pozorišta nije ni malo jednostavan zadatak, imajući u vidu sve veštine koje jedan direktor ili direktorka moraju imati kako bi uspeli da svoju produkciju održe u životu i nastave da stvaraju relevantan i kvalitetan sadržaj. Marko je ovu poziciju prihvatio hrabro i odgovorno, a našu prethodnu gošću, Minju Bogavac, zanimalo kako je to biti i prijatelj, i direktor, u pozorištu u kom je odrastao. Za Marka, prijateljstvo sa ljudima sa kojima radi je ključno za uspeh pozorišta.
“Mi smo najbolji prijatelji baš zato što znamo koliko vredimo”
Marko je svoju glumačku karijeru počeo u šestom razredu, ali smatra da je “velike pantalone” glumca obukao sa predstavom Muškarčine. Kaže, tada nije mogao ni da zamisli da će osam godina kasnije baš on biti direktor pozorišta, ali mu je i malo neverovatno što je predstava nakon osam godina igranja i dalje sveža i aktuelna. Muškarčinama je dat prostor da iznesu svoje stavove, oblikuju svoje odrastanje, promene se i porastu. Ta saznanja, Marko često koristi u svom daljem radu sa mladima.
“Kada verujemo u mlade ljude, I kada oni veruju u sebe, to ne može da ne ispadne dobro”
Marko je podelio sa nama sliku svog safe place-a, koji zapravo predstavlja sliku u fotografiji. Objasnio nam je da se njegov safe place nalazi u Zaječaru, i ima jaku vezu sa prošlošću. To je kuća u kojoj je odrastao njegov otac, i otac njegovog oca…
“Moram svake godine da odem u Zaječar na pet dana, volim da vidim stare fotografije i stara pisma, da vidim gde su mi preci odrastali. Mnogo energije i mnogo motivacije crpim odatle”
Marko nam je otkrio da je baš u Zaječaru otpočet rad na predstavi Žudnja, koja se više ne igra, a koja je ostavila traga na beogradsku publiku. Nakon pročitane drame Sare Kejn i jednog izleta na jezero, počeli su da rade na realizaciji predstave, bez planova, bez finansija i bez ideje na kojim mestima bi predstava mogla da se igra. Žudnja se rodila iz čistog entuzijazma.
“Ti sa svojim načinom razmišljanja i postupanja prema stvarima, možeš da uspeš. Ne postoji mustra, ne postoji plan uspeha, ti kao osoba možeš da uspeš u onom što poželiš”.
Kada smo ga pitali za muziku, Marko je odabrao vrlo nekonvencionalno rešenje, stihove Desanke Maksimović, obzirom da ga je izbacivanje njene poezije iz čitanki ozbiljno pogodilo. Sa Markom smo razgovarali i o nagradama, aktivizmu, ali i o medicini. Za ostatak razgovora, preslušajte 16. epizodu podcasta Mladost.
Podcast Mladost se bavi mentalnim zdravljem i emocionalnom dobrobiti mladih, pitanjima nasilja, odnosno nenasilja, opresivnim strukturama poput rasizma, seksizma i ekstremizma, kao i pokušajima njihove prevencije. Podcast treba da ohrabri i osnaži mlade da u svakoj prilici ispolje svoje potencijale, i tako postanu heroine i heroji svojih života i svojih zajednica.
Voditeljke podcast-a su Jana Šarić i Tamara Urošević.