Naš današnji gost i heroj Mladosti je Slaven Došlo, mladi glumac koga znate iz filmova Priđi bliže i Panama, ali i iz brojnih domaćih serija i predstava Pozorišta na Terazijama. I sa Slavenom smo razgovarale o počecima, o tome da li više voli rad u pozorištu ili na filmu, ali i o njegovom aktivizmu i borbi za prirodu.
Slaven je svoje dane samoizolacije proveo kod “svoje prve kuće”, u Somboru, gde ima dvorište i mogućnost da sate mimo policijskog časa provodi u prirodi. Ističe da mu nedostaje pozorište, nedostaje mu publika, susret sa kolegama, ali kako sam kaže, to nedostajanje nije nepodnošljivo. Svestan je da stvari trenutno tako moraju da izgledaju, i da je potrebno da budemo odgovorni i prema sebi, i prema drugima.
“Kada je sistem stao, bio sam pomalo zbunjen, kao – šta sad ja treba da radim? Onda sam počeo sam sebe da maltretiram – sad ću sve knjige da pročitam, sad ću da treniram bez prestanka, meditiraću, ješću zdravo. Onda sam shvatio da sam sebe mučim i da je potpuno okej da sada imam vremena – da ne radim ništa”
Slaven sam ističe da nema pojma kada i kako je postao glumac – taj proces postajanja glumcem odigrao se potpuno spontano, duboko u njemu, mnogo pre akademije. Slaven se igrao praveći priredbe i događaje, porodična kuća je postala pozornica, sve dok nije samom sebi pronašao dramski studio u kojem je nastavio da razvija ideje. Možda baš zbog ovakvih početaka, Slavena mama i danas pita “kada imaš priredbu” misleći na predstavu. U Somborskom pozorištu je audiciju prošao tako što je temeljno i studiozno odgovorio na sve zahteve komisije, iako se glumom tada samo igrao, nesluteći da će jednog dana to postati profesija. Kaže da je došao u Beograd sa uverenjem da je ozbiljan glumac, jer ipak od petog razreda ide u dramski studio. Otišao je na FDU prijemni, ušao kod profesora Vlade Jeftovića, izgovorio monologe, i izašao sa uverenjem da “to ništa ne valja”. Mama mu je sa letovanja javila da Mira Karanović prima klasu na BK akademiji. Tako je Slaven dobio sjajnu profesorku i mentorku, koja ga je, kako kaže – izvrnula. O svom početnom entuzijazmu kaže da je bio poučan.
“Dosta sam ja naučio iz toga, naučio sam da se postavim na mesto i da je svet mnogo širi od dramskog studija u Somboru”

Slavenovo sigurno mesto uvek ostaje priroda, pa je tako sa nama podelio sliku koja predstavlja ilustraciju njegovog karantina.
“Jako mi je bitno da mogu da prošetam po zemlji i da vidim nešto zeleno oko sebe”.
Veza sa prirodom i ljubav koju oseća prema njoj usmerila je Slavenov aktivizam. On “misli zeleno” i trudi se da svima objasni da je neophodno da počnemo da se odgovornije ponašamo prema okolini i prirodi. O temi koja inače zanima jako malo ljudi, Slaven priča “koliko može i koliko koga zanima”. Iako misli da rešenje za zagađenje mora da bude sistemsko, uvek je osećao da je jedno sa prirodom i zato oseća dužnost da pruži svoj doprinos njenom očuvanju. Slaven smatra da se naši postupci uvek vraćaju nama samima, čak i kada nam deluje da nas se ne tiču.
“Sve što radimo, sve što mislimo, radimo sebi”
Pored fantastičnih detalja iz svog života, Slaven je sa nama podelio i pesmu koja mu je jako draga. Preslušajte dvanaestu epizodu sa herojem mladosti Slavenom i saznajte kako izgleda brijanje u kafiću pred važan životni događaj, ali i šta gleda ovih dana i o čemu razmišlja.
Podcast Mladost se bavi mentalnim zdravljem i emocionalnom dobrobiti mladih, pitanjima nasilja, odnosno nenasilja, opresivnim strukturama poput rasizma, seksizma i ekstremizma, kao i pokušajima njihove prevencije. Podcast treba da ohrabri i osnaži mlade da u svakoj prilici ispolje svoje potencijale, i tako postanu heroine i heroji svojih života i svojih zajednica.
Voditeljke podcast-a su Jana Šarić i Tamara Urošević.