Gošća jedanaeste epizode podcasta Mladost bila je fantastična Ognjenka lakićević, muzičarka, pesnikinja i umetnica, heroina mladosti koja nas, kroz svoje pesme i tekstove, iznova uverava da će sve biti u redu, koliko god nam se strašnom i teskobnom činila stvarnost. Sa Ognjenkom smo pričale o (novim) počecima, inspiracijama, hrabrosti i odvažnosti, ali i o krizama. Vešto smo se prošetale kroz Ognjenkine požare, teška pitanja i jedan potpuno novi svet.
Njen bend Autopark slavi 20 godina postojanja, a Ognjenka svoj bend i svoju umetnost posmatra na isti način na koji posmatra i život. Iako je 20 godina dosta, gledajući kroz brojke, suština se zapravo i nije promenila. Ono što je osećala pre 20 godina, oseća i sada, a entuzijazam i “životno gorivo” nikada nisu presušili. Koliko god rasli, razvijali se i učili, mi smo ono što jesmo, ustajemo ili ne ustajemo iz kreveta iz istih razloga. Zato smo se zajedno zapitale šta znači biti mlad i koliko zapravo mladost traje, jesmo li zauvek ostali srednjoškolci koji žele, traže i stvaraju, ili smo zaboravili da je “loženje neophodno”.
“Mladost nije kategorija koja može da se simulira, to je duh, snaga i radoznalost koja će da postoji ili neće. Možeš da umreš sa 20 godina, klinički, ako te ništa ne interesuje”
Dotakle smo se i različitih uticaja na stvaralaštvo, kao i društvenih okolnosti, koje su se, kako kaže Ognjenka, tehnički promenile, iako su suštinski ostale iste. Nepromenjena društvena situacija čini neke od njenih tekstova vanvremenskim, svežim i stalno aktuelnim. Iako nema stalne miljenike među tekstovima Autoparka, svaki novi joj je omiljeni. Sa druge strane, Ognjenka ističe da joj je uvek jasno šta je htela da kaže i pre deset, ali i pre dvadeset godina. Upravo ova sposobnost da stvara novo i razume staro, čini Ognjenku heroinom naših mladosti, a mladost je, kako smo zajedno zaključile, izuzetno fleksibilan pojam.
“To je na neki način i odnos prema samom sebi, ne možeš to da odvojiš. To sam bila ja tada, a mogu da shvatim zašto sam bila takva. Možda sada ne bih bila tako eksplicitna kao pre 20 godina, možda bih napravila bolju foru, a tada nisam mogla. Nisam ja nešto nežna prema sebi, ali razumem to kao deo razvoja”

Kada smo razgovarale o sigurnim mestima, Ognjenka je naglasila kako je njen stan uvek njeno sigurno mesto, pa je sada situacija donekle redovna, osim što je spoljni svet još više uznemirujući. Ali, u njenom sigurnom prostoru važno mesto zauzima – gitara.
“Ta gitara uopšte nije tu stavljena, kao za fotkanje, nego je držim na toj fotelji da me podseća da treba da vežbam”
Tako je, čini se, u celokupnom Ognjenkinom stvaralaštvu i pristupu, tu je da nas podstiče na konstantan razvoj, ali i da nam oprosti kada ne uspemo da postignemo baš sve što smo zamislili. Kada smo je pitali o razlikama između pisanja tekstova i poezije, rekla je da procesi jesu različiti, da nekada reči moraju biti tvrđe ako ih prati muzika, ali da to ne znači da tokom pisanja poezije pravi bilo kakve ustupke. Pričale smo i o odnosu prema umetnosti, distanci i prestižu koje zvanje umetnika nosi sa sobom. Za Ognjenku, biti umetnik, nije ništa važnije od bivanja automehaničarem, ali priznaje da je sloboda privilegija koju umetnici uživaju. Takođe, pričale smo i o odnosu proživljenog i napisanog, odnosno komponenti ličnog u njenoj poeziji.
“Naravno da nisam tako dobar pisac, ne mogu ja sve to da fejkujem. Sve je preživljeno, samo neke stvari nisu tehnički takve kakve jesu. Osećanja su preživljena i autentična”.
Osim mnogih zanimljivih detalja koje ćete otkriti preslušavanjem jedanaeste epizode podcasta Mladost, Ognjenka je sa nama podelila i svoju omiljenu pesmu, koja treba da nas podseti da je novi početak uvek mogući, kao i da su transformacije u životu neophodne, nebitno da li se odnose na umetnost i stvaralaštvo, ili na svakodnevne stvari, koje jesu jednako bitne.
Podcast Mladost se bavi mentalnim zdravljem i emocionalnom dobrobiti mladih, pitanjima nasilja, odnosno nenasilja, opresivnim strukturama poput rasizma, seksizma i ekstremizma, kao i pokušajima njihove prevencije. Podcast treba da ohrabri i osnaži mlade da u svakoj prilici ispolje svoje potencijale, i tako postanu heroine i heroji svojih života i svojih zajednica.
Voditeljke podcast-a su Jana Šarić i Tamara Urošević