Stručni skup pod nazivom „Budućnost za mlade“ održan je u četvrtak 25. maja u Dorćol Platz-u u Beogradu, na kome su se okupila stručna lica različitih profila, kao i veliki broj mladih – srednjoškolaca i studenata. Skup je organizovan od strane Centra E8, regionalne mreže nevladinih organizacija Inicijative mladića (Young Man Initiative – YMI) i Gimnazije „Sveti Sava“, kao hitan sastanak nakon eskalacije nasilja u Srbiji gde su i počinioci i žrtve bile većinski mladi i deca.
Međutim pomenuta mreža, čiji je član i Centar E8, dugi niz godina u regionu bavi sprovođenjem edukativnih programa koji se bave prevencijom nasilja u cilju institucionalizacije tih programa, te je, kako je moderatorka Minja Bogavac navela na samom početku, izvesno da bi se ovakav skup svakako održao, međutim, „okolnosti su takve da je ovaj događaj bio urgentan zbog događaja koji su se odvili ovog meseca, te su nam opet ukazali na važnost razgovora o prevenciji nasilja“.
Na skupu su govorili psihološkinja Biljana Lajović, edukator i predstavnik „Budi muško“ kluba Đorđe Trbojević, dramska pedagoškinja Ljubica Beljanski Ristić, učenik Treće beogradske gimnazije Luka Babić i pedagoškinja Gimnazije „Sveti Sava“ Nataša Stojanović.

Jedno od prvih otvorenih pitanja bilo je – da li su danas mladi u Srbiji „u riziku“?
„Meni se sviđa ideja da se mladi uključe u priču bez obzira na to kakavog su statusa, jer su svi u nekoj vrsti rizika. Tačno je, po mom mišljenju, da su neki samo u malo većem riziku, a neki u malo manjem. Neki su marginalizovani pa im je još teže, ali ne mislim ni da je lako onima koji nam izgledaju kao da im je idealno, daleko smo od toga”, istakla je psihološkinja Biljana Lajović.
„Činjenica koja takođe doprinosi riziku je da je nama sve pristupačnije”, nadovezao se učenik Treće beogradske gimnazije Luka Babić i dodao: „Bez ikakavog filtera do nas dopiru razne ideje, vrednosti, oblici ponašanja. Vrlo je teško to sve profiltirati, pristupačno nam je bez ikakve kontrole. Treba videti kako uvesti prevenciju da mi takve stvari ne učitavamo kao nešto normalno i svakodnevno”, sa čim se složio i mladi edukator i predstavnik „Budi muško“ kluba Đorđe Trbovijević. „Mladi danas u periodu odrastanja imaju mnogo više iskušenja nego ranije generacije. Od njih se očekuje da se sami sa tim izbore i dođu do nekog odgovora bez putokaza, jer ako pogledamo starije, oni nisu već bili u takvoj situaciji i ne mogu iz svog iskustva da kažu – mi smo to uradili ovako ili onako. Mladi ulaze u nešto ovakvo, u kontekstu ovog vremena, prvi put sami. Zato smatram da je bitno da pokušamo da mi, koji smo samo malčice stariji, budemo tampon zona, da ih adaptiramo na ono što ih čeka”, zaključio je Trbojević.

Jedan od uzroka ovog fenomena jeste – tehnologija, koju starije generacije ne razumeju na nivou na kom to čine mladi koji su odrasli u digitalnoj eri. To dovodi do generacijskog jaza koji, kako je navedeno „nikad nije bio složeniji i dublji“.
„Generacijski jaz je uvek postojao, ali je isto tako postojalo i nešto što je suprotno od toga – gde su se pronalazili načini, gde se sarađivalo i gde su se iskustva razmenjivala, odakle su izlazile stvari koje su bile vredne i važne da se dese. Ja ceo život radim sa decom i za mlade i programe koja sam podsticala i razvijala bili su uvek za, sa i od dece i mladih, tako da taj jaz ja lično nisam osećala. Sada sarađujem ne sa decom mojih prijatelja, već sa decom dece mojih prijatelja. I dalje imam osećanje da se razumemo, da slušamo jedni druge i da možemo zajedno da uradimo nešto. Važno je da se tako nešto zadrži”, istakla je na ovu temu Ljubica Beljanski Ristić, dramska pedagoškinja, dok je važnost slušanja istakla i Lajović, kao odgovor na poruke koje su se poslednjih nedelja slate roditeljima da „pričaju sa svojom decom“. „Fraza „pričajte sa decom“ deluje napadački prema roditeljima… ali deci jeste lakše da pričaju sa mnom, umesto sa roditeljima. Treba pričati o tome zašto je to tako“, nadovezao se Trbojević.
„Osnovni i jedini preduslv kad stupamo u razgovor ne samo sa mladima, nego sa bilo kim, je da budemo otvoreni i iskreni. Jer mi svi osećamo kada neko sa suprotne strane nije iskren. Povodom ove situacije neki profesori koji su ozbiljno razumeli svoj posao su došli da pričaju sa nama, a nama su najznačajniji bili razgovori sa onim profesorima koji su nam odgovorili sa – ne znam. Mi smo znali da su oni iskreni, zato što niko ne može uopšte da zna šta, kako, zašto i šta dalje”, zaključio je Babić.

To je otvorilo temu obrazovnog sistema i neophodnosti reforme.
„Treba da nađemo način da se izborimo sa pogrešnim narativom da su za sve kriva dečija prava. Mi odrasli treba da se osvestimo i da shvatimo da ta prava služe upravo u cilju njihove zaštite. kao osetljive grupe koja raste i razvija se. Tipična rečenica je – imaju prava a gde su odgovornosti? Upravo je naš zadatak da ih učimo pravima ali i onoj granici gde ostvarujući svoja prava nemaju prava da ugrožavaju druge”, istakla je Nataša Stojanović, pedagoškinja gimnazije „Sveti Sava“. Izazov je pronaći i mehanizam reforme jer je, kako je istakla Lajović, „do sada svaki put rešenje bilo uvesti nov predmet“, međutim trebalo bi „razmatrati na koji način unutar već postojećih predmeta treba inkorporirati promenu“, te da bi „nastavnici trebalo da svojim ponašanjem emituju svoje vrednosti“.
Značajan segment skupa obeležila je publika, pogotovo učenici gimnazije „Sveti Sava“. Naime, oni su takođe uvideli neophodnost promene. Isticali su da je neophodno uvesti više kulture, odlazaka u pozorište. Takođe u rekli da je neophodno da nastavnici više razgovaraju sa decom i o stvarima koje nisu direktno vezane za sam predmet. Međutim, takođe su uvideli da je neophodno nastavnicima koji upravo to i čine na neki način dati podstrek i omogućiti im uslove za takav rad.

„Profesori zbog ritma koji nam je nametnut i predviđene količine gradiva nemaju dovoljno vremena da se pozabave nama kao učenicima na adekvatan način”, rekao je Jovan, jedan od učenika koji je bio u publici, na šta se nadovezao i njegov drug Mihajlo: „Imali smo dobrog nastavnika, uvek je ostavljao vremena da priča o stvarima koje grade čoveka i grade ličnost. Dolazimo do sistemskog problema, on zbog socio-ekonomskog razloga nije mogao da ostane u školi. Stručnjaci ne dobijaju dovoljan podsticaj zbog plata da se ponašaju tako dobro. Potrebno je i veće poštovanje prema prosvetnim radnicima”, zaključio je Mihajlo, na šta se nadovezala i njihova pedagoškinja Nataša Stojanović: „Potrebno je da malo razlabavimo pravila, da profesori mogu da izađu iz škole, da međusobno sarađuju i tako dalje”, dok je Trbojević, inače takođe nekadašnji učenik ove gimnazije, podvukao da bi „ program trebalo da bude inovativan, da se ne radi po starom šablonu već da profesori i nastavnici mogu da ispolje sebe i da budu kreativni, da se identifikuju sa učenicima i da prezentuju predmet na lep i nov način”.
Nataša Stojanović je podelila svoje iskustvo u radu u okviru edukativnog programa Inicijative mladića. Rekla je da se do malo učenika trenutno može doći, te bi bilo neophodno proširiti ovaj program, kako bi što više učenika bilo uključeno. Institucionalizacija ovakvih programa, koji rade direktno sa učenicima, neophodan je korak ka prevenciji svih oblika „rizika“ o kojima se na skupu govorilo – zaključak je skupa.

Piše: ZOOMER
Autorke: Teodora Šulj i Ana Jurišić
Fotografije u tekstu: Ina Stanković
Portal za mlade ZOOMER radi u okviru E8 zajednice.