Premijera predstave “Sumnjivo lice” u Mikser House

Počeli smo da radimo na novom predstavi.

«Sumnjivo lice» u režiji Vojslava Arsića je predstava po, ali i o komadu «Sumnjivo lice».

Klasik srpske dramaturgije, ovde je polazna tačka za pričanje priče o promenama, koje se u Srbiji večito čekaju, a teško i sporo događaju… Ali i predstava o genijalnosti i talentu pisca, koji je sve bolesti našeg, savremenog društva umeo da dijagnostifikuje još 1887. kada je ovaj (i za tadašnje pojmove: kontroverzni) komad napisao.

Premijerna izvođenja:

27. 28. 29. jun 2016. u Mikser House–u.

Pozivamo Vas da nam pomognete u konačnoj realizaciji predstave Sumnjivo lice i na taj način zajednici i mladim umetnicima, date priliku da kvalitetno i dostojanstveno prezentuju svoj rad.

Kako možete da nam pomognete?

Kako možete da nam pomognete?

Kupovinom DONATORSKE kate za premijerna izvođenja predstave “Sumnjivo lice”.

Donatorske karte možete kupiti u restoranu Mydan (Kozjačka 3-5, Senjak), Mikser House ili pozivom na broj 060 300 888 6.

Cena donatorske karte je 2000 RSD. Kupovinom karte postajete naš saveznik u stvaranju kulturnog sadržaja i podsticanju društveno angažovane umetnosti.

Kupovinom SL KOLEKCIJE, posebno dizajniranih majica i cegera.

Muške i ženske majice, kao i cegere, po ceni od 1500 RSD i 800 RSD možete kupiti u Mikser House ili poručiti na 0603008886.

sumnjivao-lice-2

Branislav Nušić

SUMNjIVO LICE

Koncept i režija: Vojislav Arsić

Dramaturškinja: Milena Bogavac

Orginalna muzika: Irena Popović Dragović

Scenski pokret: Andreja Kulešević

Video: Ivan Stojiljković

Igraju: Zoran Pajić, Jelena Bogavac, Isidora Simijonović, Predrag Vasić, Marko Panajotović, Đorđe Živadinović Grgur, Uroš Novović, Aleksandar Jovanović i  Aleksandar Vučković

Producentkinja: Aneta Goranović

PR i protokol: Marina Ugrinić

Dizajn štampanog materijala: Sanja Drakulić

Producent: Centar E8, Mikser House, Nušićijada Ivanjica

sumnjivao-lice-5

Komad «Sumnjivo lice» Branislava Nušića jedno je od najpoznatijih i najprepoznatljivijih dela u opusu ovog komediografa, ali i u istoriji srpske dramaturgije. Na brojnim pozorišnim scenama, u različitim rediteljskim postavkama, ovaj komad je igran više od hiljadu puta, a teoretičari i kritičari koji su o njemu pisali, slažu se u jednoj oceni: iako napisan u XIX veku, ovaj komad nikada nije prestao da bude aktuelan. Bez obzira na sve promene kroz koje je naše društvo prolazilo, neke stvari su ostajale iste. Državni aparat, troma i bespotrebna birokratija, kao i palanački mentalitet kome se Nušić u ovom delu ismeva – i dalje su neizlečive bolesti našeg društva.

Upravo na toj konstataciji počiva i ova rediteljska postavka. Cilj ove predstave nije samo da konstatuje stanje stvari, već i da postavi pitanje: zbog čega su one nepromenjive? Ima li ovo društvo želju da se menja? I šta je to što nas navodi da beskonačno mnogo puta ponavljamo iste greške?

teal chiffon dress

Tema Nušićevog komada jesu vlasti, politika i policija, nesposobni i neobrazovani, ali ambiciozni i željni moći, u pokušaju da uhvate «Sumnjivo lice» – dakle, lice koje dela protiv vlasti i koje se (iz nepoznatog razloga) našlo u njihovom okrugu.

Baveći se ovom temom, iz savremene perspektive, u predstavi ćemo pokušati da, kao glavnu ideju, dokažemo da su nepismenost i korupcija presudni u donošenju optužbe i presude.

Branislav Nušić je pisao «Sumnjivo lice» pre 128 godina i ta drama, kao i mnoge druge su I dalje aktuelne, prepoznatljive i primenjive u našem društvu. Drame Branislava Nušića se izvode širom Srbije i regiona. Opšte mesto je da se ovaj fenomen kometariše sa osmehom i setom «Eh, eto, kako je Nušić bio pametan, pa sve je isto i sada». A mi? Da li smo mi pametni? Da li smo od Nušića uspeli da naučimo bilo šta? Zašto se ponosimo time što i nakon 128 godina imamo Sumnjiva lica, Gospođe Ministrake, Živote i druge opomene koje ne vidimo.

Mi smo naučili da svoje poraze slavimo, da se njih sećamo, a da sve što je dobro prvo uništimo a onda ga proglasimo dobrim. Umesto toga, trebalo bi da nas bude stid što je Nušić idalje aktuelan i što ga ne igramo kao epohu koje se sećamo, nego kao dnevno-političko-društvenu realnost.

Izvini Nušiću.