Da li je iko dao sebi za pravo da u najluđim snovima sniva o radnom mestu po njegovoj meri!?
Reklo bi se da takve maštarije svačiji racio cenzuriše do te mere da se zaboravi željeno i sanjano. Moj veći problem jeste što stečno zvanje- zbog odabira jedne od onih nepostojećih profesija, u zemlji Srbiji ne pruža mogućnost ni za snove sa motivom šta-bi-bilo-kad-bi-bilo. Biti komparatista filolog u Srbiji, znači biti Don Kihot kojeg i vetrenjače ismejavaju. Najgore od svega je što te i profesori na fakultetu uveravaju da je to pravo lice istine i da ćeš zauvek biti Don Kihot u srpskoj varijanti zemlje Dembelije. Niko nikada neće izgovoriti afirmativnu rečenicu, a da pri tom mu iz očiju ne izvire sažaljenje zbog posmatranja jednog od protraćenih, ljudskih gomilaju se negativna iskustva prijatelja, poznanika i vršnjaka u istoj tački na tržištu rada pozicionirani, besno stiskajući ispod miške diplomu stečenu na državnom fakultetu. Beskorisna je to svojina ukoliko je isključivo na njoj ispunjen profil radno sposobne ličnosti. Među nama ima dosta onih koji nude mnogo više, ali svima se čini da se kuca na pogrešna vrata. Otvaraju ih površni koji ne vide potencijal za sopstvenu zaradu u profesionalno neiskusnim pojedincima.
Ukoliko bi rizikovali, velika je mogućnost gubitka ali mali udeo pozitivnog ostatka što racionalno garantuje uspeh. Ali sumnjam da bi i oni koji su dosegli cilj potvrdili da se do uspeha dolazi slepim vođenjem raciom.
U moru negativnih opaski na ovu temu, obasuti gomilom negativnih iskustva čija semena u vidu depresivnih, malodušnih diskusija bujaju društvenim mrežama, ozari me pozitivni pimer do kojeg dopreh. On iziskuje da bude afirmisan kao primer odgovornim licima koji moraju da preuzmu inicijativu, jer su u mogućnosti i njihova dužnosti je da pomognu mladim zombijima sa diplomama ispod miške kako bi se okončalo besciljno tumaranje. Vreme je da se reflektor usmeri na pozitivan primer pojedinaca koji nije okrenuo glavu pred poblemom nezaposlenih, mladih diplomaca već se svakodnevno hvata u koštac sa istim. Profesor Radovan Omorjan je preuzeo odgovrnost postavši administrator foruma na kojem je redovni predavač. Tehnološki fakultet u Novom Sadu, zahvaljujući i imenovanom odgovornom licu, nosilac je ordenja sa visokim stopom zaposlenih diplomaca u struci za koju su ih profesori osposobili prenesenim i stečenim znanjem.
Profosor Omorjan se prvenstveno prilagodio komunikaciji, u skladu sa kojom današnja omladina funkcioniše, da bi praktično uvideo da forum sajta fakulteta može postati postor sticanja i rešavanja problema studenata. U razgovoru sa profesorom, u toku kojeg je preneo svoje iskustvo o uspostavljanju navedene komunikacije- posredstvom koje profesor pomaže studentima da budu u toku sa potražnjom stručnog kadra na tržištu, neizostavan deo je bilo utvrđivanje da su mladi nezainteresovani, kao i da su naši studenti: “…na žalost, mnogo više traženi u inostranstvu, nego u našoj zemlji”. Profesor Omorjan ističe da je na tržištu rada potražnja za “rešavačima problema”, te je nužno da se obrazovanje usmeri ka osposobljavanju studenata kroz adekvatnu praktičnu nastavu kako bi obrazovani, mladi stučnjaci nakon sticanja vokacije postali traženi “rešavači problema”. Takođe, profesor Omorjan je istako i bitnu grešku poslodavaca u Srbiji, što nije slučaj sa poslodavcima u inostranim zemljama. Poslodavci su neažurni. Oni samostalno ne posežu u potragu za željenim, potrebnim kadrom na fakultetima- gde se obrazuje stručnost njihovih budućih zaposlenika. Upravo, podjednako otvaranje ka uspostavljanju komunikacije moglo bi da dovede do bitnih promena u sistemu tržišta rada. Studenti bi konačno dobili priliku da čuju na čemu treba da rade, postanu motivisani od samog tržišta u toku studiranja kako bi se pospešio entuzijazam za efikasnim završetkom studiranja u roku i odlazak na posao u struci dan posle proslavljanog diplomiranja. Nakon prispeća čelnika sa tržišta rada unutar univerzitetskih institucija, gde se krije trećina mladih koji nemaju potrebne veštine (prema poslednjim statistikama u vezi sa nezaposlenim mladima od 19 do 24 godine) oni bi konačno dobili mogućnost da saznaju šta se to od njih očekuje. Motivacija, neformalna edukacija, unutrašnja satisfakcija i željeno se pretvara u ostvareno, otelotvoreno u biću friško diplomca.
Uliva poverenje da postoji u okolini osvešćena osoba i u delo sprovodi odgovornost profesorskog zanimanja sarađujući sa učenicima- omladinom kojoj je oko vrata okačena nit sa nanizanim negativnim karakteristikama. Idiferentan stav, zatvaranje očiju i ćutanje o enormnom broju mladih diplomaca sa nemogućnošću pronalaska posla u struci povlači nit, potiskuje ih u depresivno stanje i aludira suicidni ishod. Neophodno je pojedinačno traganje, upoznavanje i usavršavanje, produhovljenje i podsticanje za odupiranjem omči koja hipnotiše manipulativno oscilirajući u vidu floskulie kako izlaza nema. Pronaći životnu vokaciju i među nama će se naći bar jedan koji će poput profesora Omorjana osvešćeno delati u skladu sa preuzetom odgovornošću fakultetskog profesora.
Nisam mogla, pri naletom bujice negativnih iskustava u vezi sa zaposlenjem u struci, a da se ne zapitam da li je to prava verzija istine i da li je moguće da unutrašnji osećaj, koji mi uporno masira živce motivom da-će-sve-doći-na-svoje, moja je puka vera da postoji rešenje i za nas nepostojeće na mapi profitabilnih profesija. Iracionalno je ono što me nagoni da poverujem jedino u to da je tu negde skriveno u nama istina koja cvili da se raditi mora jedino ono što izaziva pobuđivanje unutrašnjeg erosa i da su obmane, na putu u duševni pakao, jurnjave za profitom. Neizvesna egzitencija te podseti na svoje postojanje u trenutku kada ti se čini da sve lađe nisu potonule i da ima nade da te neko zaposli baš zato što nisi smrtnik koji kao omađijan juri sa simbolom novca u zenicama.
Zato u mojim ušima A šta bi bilo da sam ja odustala od svog sna konstantno odzvanja i vrti se nezaustavljivo na gramofonskoj ploči u mojoj glavi. Radi se volonterski, iako je na osnovu ugovora dogovorena određena finansijska isplata, i hladnokrvno se okrenu leđa bez želje za učestvovanjem oko otimanja novca i krene se dalje u potrazi, jer uverenost u sigurno pronalaženje traženog jače je od moći ljudske obmane. I jednog dana se Univerzum pobrine za tebe, Don Kihote. I tog dana te pozovu na razgovor za posao u struci upravo zbog toga što si mlad i bez radnog iskustva u svojoj struci. Svane dan kada se prepozna tvoj unutrašnji poriv zbog kojeg nisi odustao od svog sna. Snovi su realnost ako ih u realnosti živiš i umireš za njih. Bori se.
Osluškuj se. Tamo se uvek krije odgovor i upravo tamo je Don Kihot bio ispunjen, srećan i uveren da čini pravu stvar, iako to drugi kao takvo ne prepoznaju.