Zovem se Efekat Posmatrača, prepoznatljiv po nadimku „Apatija“, i veliki sam problem današnjeg društva. Živim u Čoveku i uglavnom sam tesno povezan sa Strahom i Nesigurnošću. Možete me naći u situacijama kada je određena osoba u nevolji, bolje reći bilo koji oblik Nasilja, a oko nje ima dosta ljudi. Širim se tako što svaku osobu koja je tada prisutna nagovorim da ne uradi apsolutno ništa da pomogne. Pojavim se prvo u jednom čoveku, ali jako brzo se proširim već na drugog i očas posla eto mene skoro u svakom pojedincu koji okružuje žrtvu. Čovek se prvo malo opire, razmišlja da li čini pravu stvar, ali uz pomoć mojih vernih prijatelja ja ga lako i brzo nagovorim u svoju korist.
Za moje širenje, moram da se pohvalim, zaslužan je prvenstveno Konformizam, jedan od tih mojih prijatelja. On mi je kao desna ruka. Njegova glavna funkcija je da u grupi napravi jednakost među pripadnicima iste. Ta jednakost je više kao statična linija iz koje ko god da pokuša da izađe, osetiće se jako neprijatno i pomalo ekscentrično. On tu stvara jedan veštački osećaj sigurnosti, i onemogućava pojedincu da se istakne, i izađe iz tih imaginarnih okvira. Dok je Čovek tu zadržan, ja delujem mnogo dobro. Parališem ga da ostane miran, bez ikakvih reakcija ili mogućnosti delovanja. Čovek tada izgleda tako pogubljeno, tako malo. Kada bi pogledao oko sebe, izgledao bi kao da se gleda u ogledalo, jer svaki pojedinac tada liči jedan na drugog. Čista magija!
Pored Konformizma (hvala ti Bože na njemu!), imam još jednog vernog druga. Upoznajte Difuziju Odgovornosti! Ona se javlja isključivo kada je i Konformizam tu. Stalno su zajedno u poslednje vreme, mislim da imaju simpatije jedan prema drugom. Ona tako ide od jednog do drugog čoveka i sa sobom nosi Odgovornost. Ali, nju niko ne prihvata, jer svi znaju da ako je prihvate, moraju da reaguju. U tom odbijanju, Difuzija je u svom pravom svetlu. Ona čini Čoveka da se ne ponaša samostalno i odgovorno, već kao neki bacač lopte, gde stalno pomišlja kome bi sledećem dobacio loptu i zašto je baš njemu ta lopta zapala, BAŠ U TOM TRENUTKU? Čovek tada liči na klasičnog razmaženog tinejdžera. Da stavim u kontekst u kojem ja delam, zamislite samo umesto lopte, reakciju kao pomoć nekome u situaciji gde vlada Nasilje. Dok Čovek razmišlja što bi baš on odreagovao, ja tu dam po ubrzanju i počnem da ga preplavljujem skroz. On ne radi ništa kako bi pomogao, ostavlja situaciju takva kakva je. Moj učinak tad dostiže 100%.
Nasuprot svemu ovome, situacije u kojima se retko pojavljujem je kada je Čovek sam. Pokušavam svim snagama da delujem, ali kao da me tada ne primećuje ni malo. Čovek jako brzo priskače u pomoć žrtvi i pruža joj odgovarajuću zaštitu, utehu.. šta god od tih smaračkih stvari! Uhh, mrzim kad je sam! Humanost, Humanost je kriva. Nisam je mnogo spominjao, jer je totalno suprotna meni. Takoreći, ona mi je glavni rival. Kada je ona prisutna u velikoj količini u nekoj osobi, moja uloga je tu izuzetno mala, skoro da sam nevidljiv, ali moram reći, i obrnuto. U trenucima kad sam ja aktuelan, ona se bori da izađe na videlo, ali ne ide to tako lako!
Ono što meni nije jasno u celoj ovoj priči je, zašto se Humanost i Hrabrost (oni uglavnom idu zajedno kao i prethodno pomenuti par) povuku kada ima više ljudi? Čudno. Da li se ljudi plaše jedno od drugih? Plaše se međusobnih reakcija? Niko ne želi da ostavi bilo kakav utisak? Plaše se greške? A uopšte se ne plaše da će pogrešiti ako ne urade ništa. Pa ne, naravno, šta pričam..tad su pod mojom kontrolom. Nema greške carevi, samo tako!
Na ova pitanja naravno neću dati ni verziju svojih odgovora, jer bi sve to samo doprinelo mom rivalu, a to je već nešto što je kontra mom poslu i složićete se, krajnje neprofesionalno. Iz tog razloga, završavam još jednim krugom zahvalnosti: Strahu na izuzetnoj međusobnoj saradnji, kao i naravno Konformizmu i Difuziji odgovornosti, bez vas moje postojanje ne bi imalo smisla. Veliko hvala sa nadom da ćemo u budućnosti organizovati još novih projekata ove vrste.
Ilustracije mojih radova
*Uz pokušaje velikog otpora, ipak nisam uspeo da zadržim Humanost da izjavi i ona par stvari. Rekoh ajde, ponekad i slabijima treba dati šansu. Kaže: „Budi hrabar čak i ako nisi. Niko neće primetiti razliku.-ovo je rekao Džekson Braun. A ja bih se samo nadovezala. Budi human jer ti to jesi i svi će tada zajedno s tobom primetiti razliku i delovati u skladu sa njom.”
Lepe reči Humanosti, ali zaboravila si # da staviš pored. Nisam siguran koliko je ovako primetno.
Puno pozdrava,
Efekat Posmatrača
Autorka: Vana Filipovski